Pandemija bolesti CVOVID-19 najveći je izazov s kojim su se, za vrijeme trajanja projekta Učim, radim, pomažem Slavoniji iz programa ZAŽELI, susreli svi koji na bilo koji način sudjeluju u projektu. Najviše su to osjetili krajnji korisnici koji su kroz nekoliko tjedana bili uskraćeni za dio pomoći koju su svakodnevno naučili dobivati od strane žena korisnica projekta koje su kod njih obavljale svakodnevne kućanske poslove.

Danas, kad se život postupno vraća u normalu, uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera (redovite dezinfekcije ruku, nošenja maski i rukavica, držanja potrebnog razmaka) i naše zaposlenice svoje obaveze prema korisnicima odrađuju onako kako su to radile i prije ove krize. Jedan od primjera, je Marina Dorić koja skrbi za pet osoba u Ivanovcima.

Iskrena radost i sreća na licima krajnjih korisnika je samo jedan od pokazatelja važnosti ovog projekta. Marinini korisnici svakodnevno ju dočekuju „raširenih ruku“ sa osmjehom na licu i nemaju riječi kojima bi opisali koliko im znači njen svakodnevni dolazak (prije svega druženje i razgovori), a onda i pomoć oko poslova koje sami više ne mogu obavljati, s obzirom da se radi o osobama koje su se cijeli svoj život naučile na teške fizičke poslove na selu.

Mnogi krajnji korisnici, osobe starije životne dobi nemaju djecu, nekima su se djeca odselila zbog posla i obitelji, tako da ih sve jako veseli da Marina, koju poznaju cijeli život, svakodnevno otvori njihova vrata i napravi sve što im treba. Marina kaže da je ovo posao koji jako voli jer, kako kaže, od starijih ljudi koji su joj prirasli srcu se može svašta dobroga naučiti. Imala je ranije i bolje plaćeni posao u struci, ali nakon što je ostala bez njega, radom na projektu je puno zadovoljnija, jer radi u svom selu, ne mora putovati u Valpovo ili Osijek, a i sam posao ju ispunjava zbog svoje humane note pa se ona osjeća bolje i vrijednije. Ovisno o vremenskim uvjetima, dogovaraju se poslovi, ali odlazak u trgovinu, kuhanje i pospremanje je svakodnevno. Marina je osoba koja svašta zna i hoće raditi, a ipak je najsretnija kad svojim korisnicima, koji ju smatraju članom svoje obitelji, napravi frizuru, šiva odjeću ili ispeče kolač.

U redovitim razgovorima sa krajnjim korisnicima, saznali smo da ih većina nema sredstava za plaćanje doma za starije osobe i da su najsretniji u svojim domovima (kućama), tako da im ovaka vrsta pomoći znači sve.

Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost LAG-a Karašica.